|
Je dugo,ali nije lose stivo....
Na komentar novinarke Business.hr-a Nataše Škaričić, objavljen pod naslovom "Otvoreno pismo premijerki: Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti", reagirao je čitatelj koji se osjetio prozvanim u spomenutom tekstu. Njegovu reakciju objavljujemo u cijelosti. Podaci čitatelja koji je poslao reakciju poznati su redakciji.
Reakcija čitatelja:
"Gospođo Škaričić, dozvolite mi da se predstavim: ja sam čovjek kojeg ste vidjeli na TV dnevniku kako pljuje po rulji koja mu je priječila prolaz i neuspješno pokušala ograničiti osnovno ljudsko pravo: slobodu kretanja.
Ono što međutim niste vidjeli je da sam dva puta pregazio ljude koji su tamo sjedili nasred ceste na mekim jastučićima, da ne prehlade svoje nježne revolucionarne guze: jednom kad sam ušao u obruč, i par minuta kasnije kad je moja djevojka sišla iz ureda i kad sam otišao. Zato su mi i počeli pogrdno skandirati, što je rezultiralo sukobom.
Dakle, Vaše otvoreno pismo premijerki je posve promašeno, jer je zasnovano na pogrešnoj premisi, i tipičan je produkt površnog zaključivanja i ignorancije. Ja naime nisam nikakav činovnik koji je pokušao izaći iz obruča kojeg su demonstranti stvorili oko zgrade ministarstva. Ja sam samo čovjek kojem je djevojka javila da ne može izaći s posla jer joj demonstranti ne dozvoljavaju. Naravno, došao sam po nju, jer kakav bih čovjek bio da kažem: "U redu, naš dogovor za danas je propao, vidimo se koji drugi dan."
Bilo bi to kukavički od mene. Ah, da napomenem, niti moja djevojka koju ste vidjeli sa mnom na snimci ne radi za ministarstvo, već je slučajno bila u istoj zgradi. Ali demonstrante to očito nije bilo briga. Tako da gospođa Jadranka Kosor, kojoj ste uputili pismo, nema što objasniti svojim činovnicima. Ja nisam njen činovnik niti mi je gospođa Kosor šefica. Ja sam čovjek koji radi za d.d., dakle od one jedva četvrtine građana koji su u ovoj državi neto platitelji poreza. Ja sam od onih koji plaćaju "besplatni" studij vašeg sina. Ja sam onaj koji uz sebe uzdržava, statistički, još tri osobe. A i oni studenti koji plaćaju studij, i njih uzdržavam, jer oni ne plaćaju niti četvrtinu stvarnog troška svog studija. Kao novinarki, zacijelo vam neće biti problem pronaći studije o stvarnim cijenama studiranja u Hrvatskoj. I koliko od toga plaćaju studenti.
Sad kad smo apsolvirali događaj, krenimo na vaše otvoreno pismo. Vidim da se hvalite odmah u početku kako ste intelektualno aristokratskog porijekla, četvrta generacija nečega. Isticati takve stvari, kao i prosjek ocjena svog sina, u nekakvom pismu javnosti je malograđanski: koga se tiče tko ste vi? Novinarka? Gospođo, kao novinarka, valjda znate da mi tu raspravljamo o politici i principima, a ne o tome tko ste i što ste. Demokracija je, svidjelo se to vama ili ne, i svi su jednaki pred zakonom neovisno o podrijetlu i precima, i stvarno me nije briga tko je vaš tata.
Niti sam impresioniran rodoslovljem. No, vi kažete da ste vi bili bijesni kad ste me vidjeli? A što mislite, koliko sam ja bio bijesan i ljut kad mi je djevojka javila da joj neka bagra ne dozvoljava izaći iz zgrade? Pokušajte zamisliti. Jer valjda bi i vaš suprug bio bijesan da vas negdje drže protiv svoje volje? Vi kažete da je vaš sin sudjelovao u mirnim prosvjedima. Ne, gospođo, vaš sin je sudjelovao u činu nasilja i agresije. Jer priječiti ljudima prolaz jest agresija. Napad na ljude. Na njihovo temeljno ljudsko dostojanstvo, na njihovu slobodu. I to podla, podmukla agresija, čak ni otvoreno suprotstavljanje, već bijedni kukavičluk. A na nasilje se ne odgovara argumentima, nego silom, i nikako drukčije. I smatram da je moralna dužnost svakog čovjeka suprotstaviti se takvom činu i zaštiti od agresije sebe i sebi bliske ljude, a ne zvati policiju, jer odrastao i odgovoran čovjek valjda može i treba brinuti sam o sebi. Vi sami kažete da je ovo zemlja pasivnih ljudi - pa eto, ja sam odlučio ne trpjeti pasivno teror indoktrinirane rulje koja ne samo da želi još mog novca već me i ucjenjuje i ometa ako im ne dam, poput cigana koji prose pa vam stanu na put kad ne date kunu, nego aktivno nešto poduzeti. I čudim se studentima FFZG-a, onima koji žele studirati, da nisu skupili tri jača i srčanija među sobom da rastjeraju sve to i deblokiraju fakultet.
Vaš sin može se sramiti jer je odrastao i mogao bi zaraditi za svoj studij, ali dozvoljava da mu drugi od svog rada to plaćaju. Da, znate, to je i stvar digniteta i ponosa. Da sami zaradite za sve usluge koje koristite, pa i uslugu podučavanja. Ako ste mladi i zdravi i možete.
Sjedajući revolucionar s kojim se toliko ponosite možda će otići u inozemstvo nakon studija, i što ovoj zemlji vrijedi što mu ga je platila? Hoće li biti toliko pošten da u tom slučaju vrati u državnu blagajnu sav novac koliko je koštao njegov studij? Znam i vrlo bogatih ljudi u inozemstvu koji su odbili djeci platiti studij - ne jer ih ne vole, nego da ih nauče cijeniti vrijednost novca, i da shvate koliko obrazovanje zapravo vrijedi i košta.
Koliko vidim iz vašeg pisma, vi ovu zemlju manje-više prezirete. Pa dobro, prezirem i ja ovakve kvazirevolucinare. Vi smatrate da studenti imaju pravo na besplatan studij do doktorata. Vi kažete da je vaš sin u stanju satima to argumentirati, i siguran sam da će se pozivati na Kuhnla i objašnjavati mi da je liberalizam zapravo fašizam i takve gluposti. Poštedite me. On je vjerojatno čitao Marksa, a ja sam ga i čitao i razumio, i zato me te marksističke, u osnovi eugeničke i velikonjemačke teorije nalik Hitlerovima, ne zanimaju. Da je to znanost prvo bi je isprobali na miševima.
Meni ne trebaju sati da vam objasnim da ne postoji besplatan ručak. I da ste sinu to trebali objasniti u najranijoj dobi. Kao i to da dobar odgoj uključuje i to da djecu naučite da im svijet ništa nije dužan. Niti im je društvo što dužno. Niti im je država što dužna. Oni su dužni društvu nešto, i roditeljima, i zemlji koja ih je rodila. Vi znate da, kao ni besplatan ručak, ne postoji besplatan studij: jer profesor Lino Veljak, koji je vođa ovog studentskog trabunjanja i bulažnjenja, i te kako prima plaću za svoj rad. Kad bi on podučavao studente besplatno, pa možda bi studij na filozofskom i bio besplatan. Da, isti onaj profesor Veljak kojeg je UDBA postavila još sedamdesetih na fakultet, sljedbenik praksisovca i srpskog borca protiv hrvatskog nacionalizma pokojnog Kangrge, čovjek koji je akademsku karijeru, uz tri bijedne marksističke knjižice, sagradio na cinkanju kolega profesora partiji. Čovjek koji je zatvoren zbog toga što je pokojnom Supeku, po nalogu svojih tadašnjih pravih poslodavaca, jedne noći bacao cigle u prozore, i bio dovoljno glup da ga uhite radi toga, ali je ipak sačuvao mjesto asistenta. Dovoljno je proguglati da vidite s kim sad radi: naravno, Soros i ekipa, da ne nabrajam ovdje ostale i tko su i što su.
Gospodin profesor je prije nekoliko dana održao predavanje pod nevjerojatno komičnim nazivom "Princip bitka i potreba besplatnog studija" ili vrlo slično tome. Možda bi bilo bolje da je održao predavanje "Veza moje plaće koja iznosi oko 300.000 kuna bruto godišnje i besplatnog studija". Ili "Princip ukidanja osobnih sloboda i nametanja volje većine". Ili "Kome je to u interesu". No, da ne duljim, vi s ponosom ističete da vaš sin besplatno studira, ja pak smatram da se možete stidjeti što mu vi, koja očito imate dobra primanja, ne plaćate studij nego to radi sirotinja ove države, ljudi koji jedva otplaćuju svoje kredite, kojima nitko u životu ništa nije poklonio. Jer ako se tako zgražate u pismu nad time da "ova država ne cijeni znanje i ne želi studentima platiti studij", a usto se i hvalite time koliko se obrazovanje u vašoj obitelji cijeni veće generacijama, pitam vas: zašto onda vi niste platili studij na nekom boljem sveučilištu od našeg svom sinu? Negdje u inozemstvu, daleko od prljave balkanske državice u kojoj se ne cijeni znanje? Jer onaj tko cijeni obrazovanje, želi najbolje obrazovanje za svoje dijete, a ne besplatno na nekom fakultetu čija diploma u ovoj zemlji ne znači previše, a izvan njenih granica ne vrijedi ništa. Vi pozivate društvo na odgovornost za obrazovanje "naše djece", a gdje je vaša osobna odgovornost za obrazovanje vašeg vlastitog djeteta? Da, znate što mislim o ljudima koji preziru osobnu odgovornost i uvijek sve prebacuju na "društvo" koje sve treba riješiti i svima sve platiti. Neka svatko plati svom djetetu, pa će svima biti besplatno. Svatko može za dvadeset godina uštedjeti par tisuća kuna. O studiju se razmišlja kad se dijete rodi.
Dakle, gospođo, ja nisam čovjek koji je pljunuo na studente. Pljunuo sam na nasilnike koji ženama priječe prolaz. Pljunuo sam na one koji traže studij ne oslobođen plaćanja, nego oslobođen ma kakve osobne odgovornosti za njegov ishod. Pljunuo sam na jadni izgovor za revolucionare koji nisu u stanju stajati dva sata na nogama nego sjede i to na jastučićima. Sprdačina od buntovnika, jedino je onaj sindikalni prosvjed na trgu djelovao jadnije. Ako idete u revoluciju, gospodo, uzmite kalašnjikove, jer inače ste komični. I budite spremni da vam netko pruži otpor. Pljunuo sam na kukavice jer se od dvjesto njih niti jedan nije usudio ustati i pokušati me spriječiti da prođem u bilo kojem smjeru. Ne, to nije finoća i pristojnost i nenasilje jer da su pristojni pustili bi te žene kući. Pljunuo sam na ljude koji dozvoljavaju da se na njih pljuje i da ih se gazi, i da ih se šuta nogom, a da pritom ostaju pasivno sjediti i ne reagiraju. Pljunuo sam na kvazianarhiste koji su, kad sam prvi put prošao kroz njih, počeli dozivati policiju u stilu "pa što sad radi ta policija." Pa koliko jadan netko mora biti da krene u rušenje poretka a onda zove policiju u pomoć kad ih netko nagazi?
Ali nisam pljunuo na studente. Studenti studiraju. Prosvjednici prosvjeduju.
I na kraju, gospođo, rekli ste da je vaš sin bio tamo prema kamo sam pljunuo. Onda znači da je bio i tamo gdje sam prošao. E pa na snimci ćete vidjeti da je djevojka sa mnom pala. Pala je jer ju je neki od studenata uhvatio za nogu. Pa ako je to bio vaš sin, recite mu da drugi put mene uhvati za nogu, a ne ženu. Jer kukavički je da netko tako obori djevojku a muškarca pusti da prođe jer bi mogao dobiti nogom u glavu. I recite mu da ima sreće da se u padu nije ozlijedila, jer bih mu inače razbio zube o beton. Ako nije on, poručite to onom tko je to uradio. Također preko sina poručite studentima da ne pokušavaju to ponovo, jer će im se to vratiti u lice. I poštedite me priče o svojoj kulturi i obrazovanju jer ja nisam nikakav neuki divljak, kakvim me smatrate, niti djevojka koja je bila sa mnom, obrazovani smo ljudi. Što ne znači da sam cijepljen od temperamenta i da me se može raditi budalom. Ja se svog postupka ne stidim, niti se imam čega stidjeti. Uradio sam što sam morao. Moglo je i bez pljuvanja, ali ne i bez gaženja. Jer se na uljudnu i pristojnu zamolbu gospođa koje tamo rade da ih puste kući nisu oglasili, pa su preostala samo druga, nasilna sredstva. No prosvjednici se imaju i te kako čega stidjeti. Mogu se stidjeti da ne znaju za koga i zašto zapravo protestiraju i da nisu provjerili tko je iza toga. Ispali su "korisne budale". Mogu se stidjeti nasilja nad ženama i slabijima. Mogu se stidjeti toga da se ne usude suprotstaviti odraslom čovjeku, a nisu više djeca. Njih dvjesto. Nadasve, mogu se stidjeti da su mladi i zdravi i mogu raditi i zaraditi za svoj studij, preko ljeta, a traže tuđi novac.
Vi kažete, "Objasnite Vašim činovnicima da oporavak ove zemlje počinje s pristojnošću i osjećajem poniznosti prema svakoj obavezi koju Vam je narod povjerio. Pored silnih novaca, dakako." Ja vam kažem: objasnite svom sinu da njegov oporavak počinje s pristojnošću i osjećajem krajnje poniznosti prema ljudima koji mu plaćaju studij, kad mu ga već roditelji ne žele platiti. A taj čovjek sam ja, i taj čovjek je ona djevojka sa mnom. Mi smo ti koji plaćaju studij vašeg sina, i očekujemo od njega poštovanje. A ne agresivnost, uvrede, i blokadu prolaza.
Ako sumnjate u autentičnost pisma, rado ću se s vama naći na kavici, znate kako izgledam, pa možemo satima lamentirati što sve ne valja u našem obrazovnom sustavu, zašto niti jednog našeg sveučilišta nema u 500 najboljih na svijetu, zašto nakon pola stoljeća besplatnog obrazovanja imamo jednu od najneobrazovanijih populacija na svijetu, i zašto studij na MIT-u ili Oxfordu košta koliko košta, te zašto je univerzitet "Đuro Pucar Stari" u Banja Luci besplatan, baš kao i "Džemal Bijedić" u Mostaru.
I možemo o tome da ni vi ni vaš sin ne možete moralno pasti niže od ovog prosvjeda, kako njegovog pred ministarstvom tako vašeg u novinama. I možemo o tome zašto prosvjednici ne zaslužuju od mene nego da im pljunem u lice i šutnem ih nogom.
I možemo o tome zašto marksistički filozofi uvijek zazivaju građansko društvo kad god im to odgovara, poput madam Fanny iz "Alo, alo" koja je gluha i slijepa kad god joj to odgovara biti.
S poštovanjem, Porezni Obveznik."
_________________ Its Only Kinky The First Time
|